Specijalno tužilaštvo izuzelo je iz budvanske opštine svu dokumentaciju o sudskom sporu i prenosu prava vlasništva nad preko 5.000 kvadrata zemljišta u centru Budve, zbog sumnje da je u tom poslu Opštini nanijeta šteta od 4,3 miliona eura. U pitanju je zemlja koju su naslednici porodice Anzulović iz Budve nakon sudskog spora preuzeli od Opštine, a potom je za 4,3 miliona eura prodali firmi iz Omana.
Opština Budva, koju su u vrijeme kada su bivši vlasnici vratili zemlju vodili Rajko Kuljača i Lazar Rađenović, svjesno je prepustila da se tužba koju su bivši vlasnici pokrenuli da bi vratili atraktivan plac, završi nepovoljno po nju. Naime, ne samo što se predstavnik Opštine nije pojavio na glavnoj raspravi u kotorskom sudu (gdje je postupak vođen) i što na prvostepenu presudu nije ni bilo žalbe, već je Opština propustila da uvrsti ključni dokaz – da je zemlja koju su su tužioci tražili njihovim precima uredno plaćena. Kupoprodajni ugovor, do koga je „Dan” došao, dokazuje da su stari vlasnici isplaćeni 1958. godine, i to u iznosu od 2,2 miliona starih dinara.
Porodica Anzulović iz Budve prodala je 1958. godine Zemljoradničkoj zadruzi „Vukica Mitrović” zemljište koje se nalazi u neposrednoj blizini Jadranskog sajma, a kupoprodajni ugovor, na osnovu koga su prodavci isplaćeni, zaključen je pola godine prije stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji. Pošto je taj zakon stupio na snagu zemljište je postalo društvena svojina, a zemljoradnička zadruga je uknjižena kao korisnik.
Zemljište su zadruzi prodali tadašnji suvlasnici Antica, Branislava i Borica Anzulović, Brana M. Zambelić i Bojka Mihe.
Međutim, naslednici su tražili da im se to vrati, tvrdeći da je država mimo zakona preuzela zemljište njihovih predaka. Uslijedio je sudski spor, pa je presudom Osnovnog suda u Kotoru 13. juna 2008. godine, zemljište vraćeno naslednicima ranijih vlasnika zemljišta. To su Svetlana Čukvas, Tamara Vintl, Robert i Pol Mikeli, kao i Igor Anteljević iz Budve. Njih je u sudskom sporu protiv Opštine Budva zastupala advokat Branka Vuksanović.
Presudom koju je donio u junu 2008. godine sudija Ranko Šćekić konstatovano je da ne postoji pravni osnov za upis prava korišćenja u korist Opštine Budva na spornom zemljištu, te je ono vraćeno tužiocima. Tom presudom je utvrđeno pravo sukorišćenja tužilaca na djelovima današnjih katastarskih parcela ukupne površine 5.275 metara kvadratnih kao pravnim sledbenicima, po osnovu nasleđivanja po jedne petine dijela spornog zemljišta, u starom katastru označenom kao čestice zgrade 296 i čestice zemljišta 646/26 i 646/27.
Međutim, „Dan” je došao do dokaza da su stari vlasnici isplaćeni 1958. godine, i to u iznosu od 2,2 miliona starih dinara, odnosno po 440 hiljada dinara svaki od njih pojedinačno.
U krivičnoj prijavi, koju je svojevremeno podnio nekadašnji potpredsjednik Vlade iz reda opozicije Milorad Vujović, navodi se da je presuda kotorskog suda 2008. godine donijeta na osnovu netačnih konstatacija, gdje se kao ključno navodi da je Opština svjesno sebi napravila štetu jer nije insistirala da joj se ostavi pravo korišćenja, iako je zemlja plaćena. Na presudu kotorskog suda, Opština Budva se nije ni žalila, što jasno ukazuje da je u pitanju bio unaprijed smišljen plan da se preko 5.000 kvadrata na superatraktivnoj lokaciji u metropoli turizma otuđi od države.
M.V.
Zemlju prodali dvije godine poslije presude
Dokumentacija u koju je „Dan” imao uvid pokazuje da su naslednici ranijih vlasnika spornog zemljišta kod Jadranskog sajama – Svetlana Čukvas, Tamara Vintl, Robert i Pol Mikeli, kao i Igor Anteljević – prodali ga firmi iz Omana. U januaru 2010. godine, dvije godine nakon presude, oni su ovo zemljište prodali firmi Oman internešenal divelopment end investment (OMINVEST) za 4,3 miliona eura. Kupac je, zatim, to zemljište prenio na kompaniju Budva bič properties, sa sjedištem u Podgorici, u kojoj se, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata kao osnivač navodi Al Jabal Investments LLC Ruvi – Sultanat Oman.